Jedni doručkuju u sedam, ručaju u dva i večeraju oko sedam.

Drugi prvi zalogaj pojedu tek u podne, završe s jelom do osam navečer i narednih 16 sati ne unesu ni jednu kaloriju.

Treći tvrde da je čovjeku najbolje jesti samo jednom ili dva puta dnevno, jer „nije napravljen da stalno nešto gricka“.

Intermittent fasting, odnosno povremeni post, posljednjih godina postao je jedan od najpopularnijih načina prehrane na svijetu.

Ali je li zaista zdraviji od klasične prehrane ili ljudi jednostavno smršaju zato što u kraćem vremenu stignu pojesti manje?

Nova velika istraživanja daju prilično zanimljiv odgovor.

Šta zapravo znači intermittent fasting?

Ne postoji samo jedan način.

Najpopularniji je 16:8:

16 sati bez kalorija, a sva hrana se jede unutar osmosatnog perioda.

Primjerice:

10:00–18:00 ili 12:00–20:00.

Postoje i:

• 14:10
• 18:6
• jedan obrok dnevno
• post svaki drugi dan
• režim 5:2, gdje se dva dana sedmično unos kalorija značajno smanjuje.

Sve te metode imaju jednu zajedničku ideju:

čovjek ne jede tokom cijelog dana.

Velika analiza randomiziranih studija: post može pomoći

Sistematski pregled i mrežna meta-analiza objavljena 2026. obuhvatila je 41 randomizirano kliničko istraživanje sa 2.287 učesnika.

Kada su ljudi koji su jeli unutar ograničenog vremenskog perioda upoređeni s onima koji su jeli uobičajeno, time-restricted eating bio je povezan s poboljšanjem nekoliko pokazatelja:

tjelesne težine, obima struka, masne mase, sistoličkog pritiska, šećera natašte, inzulina i triglicerida.

Dakle, nije tačno da intermittent fasting „ne radi“.

Kod mnogih ljudi zaista može dati rezultat.

Ali postoji kvaka: možda nije čarobniji od običnog manjeg unosa kalorija

Kada se intermittent fasting uporedi s klasičnom dijetom u kojoj ljudi svakodnevno jedu manje kalorija, razlike postaju mnogo manje.

Velika BMJ analiza randomiziranih kliničkih istraživanja iz 2025. upoređivala je povremeni post, kontinuirano ograničavanje kalorija i uobičajenu prehranu.

Zaključak je bio da različiti oblici intermittent fastinga mogu pomoći pri mršavljenju, ali uglavnom daju slične rezultate kao klasično smanjenje kalorijskog unosa.

Drugim riječima:

post radi – ali barem dio efekta vjerovatno dolazi jednostavno zato što jedemo manje.

Zašto nekim ljudima 16:8 tako dobro odgovara?

Zato što je jednostavan.

Neko ko kaže:

„Neću jesti poslije 18 sati“

možda automatski izbaci:

večernje grickalice, čokoladu uz televiziju, sok, sendvič u 23 sata i dodatnih nekoliko stotina kalorija.

Nije morao vagati hranu niti brojati svaku kaloriju.

Samo je smanjio period tokom kojeg jede.

Za takvu osobu intermittent fasting može biti puno lakši za održavanje nego klasična dijeta.

Najzanimljivije: izgleda da nije svejedno KADA postite

Ovo je dio koji mi je posebno zanimljiv.

Najnovija meta-analiza pokazala je da je raniji period jedenja bio povoljniji od kasnog.

Ljudi koji su završavali s jelom ranije tokom dana imali su u prosjeku nešto bolje rezultate za tjelesnu težinu i inzulin od onih koji su prozor za hranu pomjerali kasno navečer.

U poređenju s kasnijim time-restricted eatingom, raniji raspored bio je povezan s približno 1,15 kg većim smanjenjem tjelesne težine.

Dakle, izgleda da nije potpuno isto:

jesti od 8 do 16 sati

i

jesti od 14 do 22 sata.

To se uklapa u naš biološki sat

Ljudski metabolizam prati cirkadijalni ritam.

Tijelo nije potpuno isto ujutro, popodne i kasno navečer.

Osjetljivost na inzulin i način na koji obrađujemo hranu mogu se mijenjati tokom dana.

Zato sve više istraživanja sugerira da bi raniji unos većeg dijela hrane mogao biti povoljniji od velikih kasnih večera.

To ne znači da svi moramo večerati u 16 sati.

Ali ideja „preskočim doručak pa pojedem ogroman obrok u 22:30“ možda nije idealna verzija intermittent fastinga.

A šta je sa čuvenom autofagijom?

Ovdje internet često pretjeruje.

Autofagija je stvaran proces kojim ćelije razgrađuju i recikliraju oštećene dijelove.

Post može uticati na procese povezane s autofagijom, a taj mehanizam vrlo je dobro proučen u laboratorijskim i životinjskim modelima.

Ali tvrdnje poput:

„nakon tačno 16 sati post počinje čistiti rak i stare ćelije“

nisu nešto što se može tako precizno tvrditi za ljude.

Nemamo jednostavan sat koji kaže:

15 sati i 59 minuta – ništa,
16 sati – uključila se autofagija.

Zbog toga je bolje ne koristiti autofagiju kao glavni razlog zašto neko mora postiti.

Je li bolje jesti dva ili pet puta dnevno?

Ni tu nema magičnog broja.

Nekome dva veća obroka odgovaraju savršeno.

Drugi nakon nekoliko sati bez hrane postane toliko gladan da kasnije pojede sve što mu dođe pod ruku.

Ako su ukupne kalorije i kvalitet prehrane isti, sama činjenica da je neko pojeo pet manjih umjesto dva veća obroka vjerovatno nije presudna.

Najbolji raspored je često onaj koji čovjek može dugoročno održavati bez stalne gladi i prejedanja.

Ko treba biti posebno oprezan?

Intermittent fasting nije za svakoga.

Poseban oprez potreban je kod ljudi koji:

• koriste inzulin ili određene lijekove za dijabetes
• imaju historiju poremećaja prehrane
• imaju određene hronične bolesti
• su trudni ili doje
• su vrlo mršavi ili pothranjeni.

Kod terapije za šećer duži period bez hrane može povećati rizik od hipoglikemije, pa režim ne treba mijenjati bez dogovora s ljekarom.

Treba li preskočiti doručak?

Ne nužno.

Ako vam odgovara 16:8 i osjećate se odlično kada prvi put jedete u 11 ili 12 sati, to može biti praktičan način prehrane.

Ali ako već želite ograničiti vrijeme jedenja, noviji podaci sugeriraju da bi raniji prozor mogao imati prednost nad kasnim.

Dakle, možda je bolje:

09:00–17:00

nego:

13:00–21:00.

Naravno, praktičan život, posao i porodica često odlučuju drugačije.

Pa šta na kraju pobjeđuje?

Ako pitanje glasi:

„Je li intermittent fasting efikasniji od svake obične dijete?“

odgovor zasad glasi:

ne nužno.

Ako pitanje glasi:

„Može li pomoći ljudima da smršaju i poboljšaju neke metaboličke pokazatelje?“

odgovor je:

da.

Najveća prednost možda uopće nije nekakav tajni metabolički trik.

Možda je jednostavno u tome što je mnogim ljudima lakše reći:

„Ne jedem nakon 18 sati“

nego cijeli dan brojati svaku kaloriju.

A sada pravo pitanje za raspravu:

Šta vama više odgovara – 2 velika obroka ili klasična 3–5 obroka tokom dana?