Malo koja prehrambena rasprava traje toliko dugo kao ona između maslaca i margarina.

Jedna generacija odrasla je uz poruku da je maslac prirodniji i zato bolji. Druga je godinama slušala da ga treba zamijeniti margarinom zbog holesterola.

Onda su se pojavile priče o trans-mastima i margarin je preko noći dobio reputaciju „hemije koju ne treba jesti“.

Pa ko je danas zapravo u pravu?

Odgovor je zanimljiv: stari tvrdi margarini zaista su mogli biti vrlo loš izbor, ali današnji mekani margarini bez trans-masti nisu isto što i margarini od prije nekoliko decenija. A maslac, iako prirodan, i dalje sadrži mnogo zasićenih masti.

Zašto je maslac uopće problem za srce?

Maslac se uglavnom sastoji od mliječne masti i prirodno sadrži dosta zasićenih masnih kiselina.

Njihov veći unos može povećati LDL, odnosno takozvani „loši“ holesterol.

A dugotrajno povišen LDL jedan je od ključnih faktora u nastanku ateroskleroze.

Američko udruženje za srce i u svojim najnovijim smjernicama iz 2026. preporučuje da se izvori zasićenih masti, među kojima je i maslac, češće zamjenjuju namirnicama bogatim nezasićenim mastima.

To ne znači da je mala količina maslaca „otrov“.

Problem je prvenstveno koliko ga jedemo i čime ga zamjenjujemo.

A zar margarin nije još gori?

Tu nastaje najveća zabuna.

Prije nekoliko decenija mnogi margarini proizvodili su se djelimičnim hidrogeniziranjem biljnih ulja.

Takav postupak stvarao je industrijske trans-masti.

A danas znamo da su trans-masti posebno nepovoljne jer mogu istovremeno povećavati LDL i snižavati HDL holesterol.

Zato su stari tvrdi margarini zaista zaslužili dio loše reputacije koju imaju.

Ali današnji proizvodi nisu nužno isti.

Harvard Health ističe da su stari tvrdi margarini bogati trans-mastima bili loš izbor, dok moderni mekani margarini s malo zasićenih masti i bez trans-masti mogu biti sasvim druga priča.

Znači li to da je margarin zdraviji od maslaca?

Ako poredimo maslac s kvalitetnim mekanim margarinom koji je napravljen pretežno od nezasićenih biljnih ulja i nema trans-masti, za zdravlje srca prednost uglavnom ide takvom margarinu.

Američko udruženje za srce čak navodi mekani margarin s malo zasićenih masti kao moguću zamjenu za maslac.

Ali riječ „margarin“ sama po sebi nije dovoljna.

Treba pogledati deklaraciju.

Tvrdi margarin bogat zasićenim mastima i proizvod napravljen od palminog ulja nije isto što i mekani namaz baziran na ulju repice, suncokreta ili drugim nezasićenim uljima.

Najbolji izbor možda nije ni jedno ni drugo

Tu rasprava postaje još zanimljivija.

Ako je cilj zdravlje srca, stručnjaci uglavnom daju prednost tečnim biljnim uljima, poput maslinovog, repičinog, suncokretovog ili sojinog, nad čvrstim mastima poput maslaca.

AHA izričito preporučuje zamjenu zasićenih masti nezasićenim mastima iz netropskih biljnih ulja.

Drugim riječima, pravo pitanje možda nije:

„Maslac ili margarin?“

nego:

„Zašto ne maslinovo ili drugo kvalitetno biljno ulje kada je to moguće?“

Velika studija dodatno zakomplikovala raspravu

Analiza objavljena 2025. pratila je podatke oko 221.000 ljudi tokom više desetljeća.

Rezultati su pokazali da je veći unos maslaca bio povezan s većim rizikom ukupne smrtnosti, dok je veći unos biljnih ulja bio povezan s nižim rizikom.

Posebno je zanimljivo da je zamjena dijela maslaca biljnim uljima bila povezana s povoljnijim ishodima.

Važno je naglasiti da je riječ o opservacijskom istraživanju, pa ono ne može samo po sebi dokazati da je upravo maslac uzrokovao razliku.

Ali rezultat se uklapa u širu sliku dokaza o zamjeni zasićenih masti nezasićenim.

„Ali naši stari su jeli maslac i mast pa su živjeli dugo“

Ovo će vjerovatno biti jedan od prvih komentara ispod objave.

I nije potpuno besmislen.

Ali prehrana naših predaka nije se razlikovala samo po vrsti masti.

Mnogi su:

više hodali, fizički radili, unosili manje kalorija, jeli manje ultraprerađene hrane i imali potpuno drugačiji životni stil.

Zato nije moguće izdvojiti samo maslac ili svinjsku mast i iz toga zaključiti da su bili zaštitni ili bezopasni.

Isto tako, pojedinačni primjer čovjeka koji je jeo maslac svaki dan i živio 95 godina ne govori nam šta se događa na nivou hiljada ljudi.

A šta je sa svinjskom mašću?

Ona se često ubacuje u istu raspravu.

Svinjska mast također sadrži značajnu količinu zasićenih masti, iako njen sastav nije identičan maslacu.

Ni činjenica da je „prirodna“ ne znači automatski da je najbolji izbor za svakodnevnu upotrebu.

Savremene kardiološke preporuke više favorizuju izvore nezasićenih masti nego životinjske čvrste masti poput maslaca i masti.

Da li onda treba potpuno izbaciti maslac?

Ne.

Kod zdrave osobe koja ukupno jede kvalitetno, mala količina maslaca vjerovatno neće napraviti dramatičnu razliku.

Problem nastaje kada je prehrana već bogata:

masnim mesom, punomasnim sirevima, suhomesnatim proizvodima, pecivima i drugim izvorima zasićenih masti.

Tada nekoliko dodatnih kašika maslaca dnevno samo povećava ukupni unos.

Zato je važnije gledati cijeli dan, a ne jednu krišku hljeba.

Najjednostavnije pravilo pri kupovini margarina

Ako birate margarin, gledajte da bude:

mekan i maziv iz posudice, a ne tvrdi blok;

da ima što manje zasićenih masti;

da na deklaraciji nema djelimično hidrogeniziranih ulja;

i da je baziran prvenstveno na nezasićenim biljnim uljima.

AHA također savjetuje izbjegavanje proizvoda s djelimično hidrogeniziranim uljima i favorizovanje tečnih biljnih ulja i mekanih namaza.

Pa šta je konačan odgovor?

Ako birate između:

maslaca i
modernog mekanog margarina bez trans-masti, s puno nezasićenih masti,

za srce je drugi izbor uglavnom povoljniji.

Ako birate između maslaca i kvalitetnog maslinovog ili drugog tečnog biljnog ulja, stručne smjernice još jasnije favorizuju ulje.

Ali to ne znači da se maslac mora zabraniti.

Kao i kod većine hrane, važni su količina, učestalost i ostatak prehrane.

I upravo zato ova rasprava vjerovatno neće skoro završiti.

Jer dok jedni gledaju sastav masnih kiselina, drugi će uvijek odgovoriti:

„Ja bih prije pojeo pravi maslac nego industrijski margarin.“

A vi?