Rasprava o tome treba li čovjek jesti meso vjerovatno nikada neće završiti.

Jedni tvrde da je meso neophodan izvor proteina, željeza i vitamina B12. Drugi smatraju da bi ljudi bili zdraviji kada bi većinu ili svu hranu životinjskog porijekla izbacili iz prehrane.

Problem kod većine istraživanja je što se ljudi međusobno veoma razlikuju.

Genetika, tjelesna težina, životne navike i porodična historija mogu ozbiljno uticati na rezultate.

Zato su istraživači sa Stanforda napravili posebno zanimljiv eksperiment:

uzeli su 22 para jednojajčanih blizanaca i jednom blizancu dodijelili vegansku, a drugom prehranu koja je uključivala meso.

Time su velikim dijelom eliminisali genetiku kao objašnjenje razlika.

Jedan blizanac bez mesa, drugi sa mesom

U istraživanju su učestvovale ukupno 44 osobe.

Tokom osam sedmica jedan član svakog para slijedio je zdravu vegansku prehranu bez namirnica životinjskog porijekla.

Njegov jednojajčani blizanac slijedio je zdravu omnivornu prehranu koja je uključivala meso i druge proizvode životinjskog porijekla.

Važno je naglasiti riječ zdravu.

Omnivorna grupa nije osam sedmica jela hamburgere, slaninu i pomfrit.

Obje grupe podsticane su da jedu kvalitetnu hranu, mnogo povrća, cjelovitih žitarica i manje dodanog šećera.

Nakon samo osam sedmica pojavila se razlika

Kada su istraživači ponovo analizirali rezultate, veganska grupa imala je povoljnije promjene u nekoliko važnih pokazatelja.

U odnosu na njihove blizance koji su jeli omnivornu prehranu, vegani su imali veće smanjenje:

LDL holesterola, inzulina natašte i tjelesne težine.

Prosječna razlika u promjeni LDL holesterola iznosila je oko 13,9 mg/dL u korist veganske prehrane.

Kod inzulina natašte razlika je bila oko 2,9 μIU/mL, dok je razlika u promjeni tjelesne težine iznosila približno 1,9 kilograma.

Sve to dogodilo se za samo osam sedmica.

Najzanimljiviji dio eksperimenta bila je ista genetika

U običnom istraživanju neko bi mogao reći:

„Vegani su možda jednostavno genetski mršaviji.“

Ili:

„Ljudi koji ne jedu meso inače više vježbaju.“

Kod jednojajčanih blizanaca barem dio tog problema nestaje.

Blizanci dijele praktično isti genetski materijal, a često su odrasli i u vrlo sličnom okruženju.

Zbog toga ovakav dizajn omogućava mnogo čistije poređenje uticaja prehrane nego kada se porede dvije potpuno nepovezane grupe ljudi.

Znači li ovo da je meso dokazano nezdravo?

Ne.

To bi bilo preveliko pojednostavljenje.

Studija je obuhvatila samo 44 osobe i trajala svega osam sedmica.

Ona pokazuje da je u ovom eksperimentu dobro sastavljena veganska prehrana proizvela povoljnije rezultate za određene kardiometaboličke pokazatelje.

Ne dokazuje da će svaki vegan živjeti duže od svakog čovjeka koji jede meso.

Ne dokazuje ni da je svako meso štetno.

Štaviše, druga kontrolisana istraživanja pokazuju da i kvalitetna omnivorna prehrana s minimalno prerađenom hranom može značajno poboljšati tjelesnu težinu, inzulin, LDL i druge pokazatelje. U jednom novijem ispitivanju na starijim odraslim osobama i vegetarijanska i prehrana koja je sadržavala minimalno prerađeno meso dale su značajna poboljšanja, bez jasne razlike između njih za niz pokazatelja.

Možda je važnije ŠTA jedemo nego sama etiketa „vegan“ ili „mesojed“

Tu se rasprava dodatno komplikuje.

Čovjek može biti vegan i živjeti na:

pomfritu, bijelom hljebu, slatkišima i ultraprerađenoj hrani.

A može jesti meso nekoliko puta sedmično uz obilje:

povrća, mahunarki, voća, integralnih žitarica i orašastih plodova.

To su dvije potpuno različite prehrane.

Naknadna analiza eksperimenta s blizancima pokazala je da su obje grupe poboljšale ukupni kvalitet prehrane.

I vegani i omnivori jeli su više povrća i manje dodanog šećera nego prije istraživanja. Vegani su, očekivano, unosili više mahunarki i vlakana, dok je omnivorna grupa unosila više vitamina B12.

Ipak, biljna prehrana ima jednu očiglednu prednost

Kada se meso, sir i drugi proizvodi životinjskog porijekla zamijene mahunarkama, povrćem, integralnim žitaricama, orašastim plodovima i sjemenkama, obično se istovremeno događa nekoliko stvari.

Povećava se unos vlakana, a često se smanjuje unos zasićenih masti.

Upravo to može pomoći u objašnjenju zašto veganske i druge kvalitetne biljne prehrane često daju niže vrijednosti LDL holesterola.

Nova meta-analiza randomiziranih studija iz 2026. ipak pokazuje koliko treba biti oprezan s tvrdnjom da su vegani „mnogo zdraviji“: za većinu analiziranih pokazatelja razlika između biljnih i omnivornih dijeta bila je mala ili je nije bilo, dok je najkonzistentnija prednost biljne prehrane bio nešto niži LDL.

A šta je s proteinima i mišićima?

Jedan od najčešćih argumenata protiv veganske prehrane jeste strah da bez životinjskih proteina nije moguće dobro očuvati mišiće, posebno nakon 60. godine.

Zanimljivo je da je kontrolisano istraživanje kod fizički aktivnih starijih osoba usporedilo dobro isplaniranu vegansku prehranu s omnivornom prehranom u kojoj je oko 60 posto proteina bilo životinjskog porijekla.

Istraživači nisu pronašli značajnu razliku u dnevnoj sintezi mišićnih proteina između dvije prehrane.

Nakon veganske prehrane zabilježene su niže vrijednosti LDL-a i ukupnog holesterola.

To ne znači da je unos proteina nevažan.

Naprotiv, veganska prehrana mora biti dovoljno dobro planirana da osigura potrebne proteine i određene mikronutrijente.

Vegani ipak moraju posebno paziti na vitamin B12

Postoji jedna stvar oko koje skoro da nema ozbiljne rasprave.

Vitamin B12 prirodno se u značajnim količinama nalazi prvenstveno u hrani životinjskog porijekla.

Osoba koja potpuno izbaci takvu hranu mora osigurati pouzdan izvor B12 kroz obogaćenu hranu ili suplementaciju.

Loše planirana veganska prehrana zato nije automatski zdrava samo zato što ne sadrži meso.

Isto vrijedi u suprotnom smjeru: omnivorna prehrana nije automatski nezdrava samo zato što uključuje meso.

Pa ko je onda „pobijedio“?

Ako gledamo samo originalni eksperiment s jednojajčanim blizancima i njegove kardiometaboličke rezultate nakon osam sedmica:

veganska grupa imala je prednost.

Imali su povoljniju promjenu LDL holesterola, inzulina natašte i tjelesne težine.

Ali šira naučna slika ne podržava jednostavnu tvrdnju:

„Vegani su zdravi, a ljudi koji jedu meso nisu.“

Mnogo više zavisi od ukupnog kvaliteta prehrane, količine ultraprerađene hrane, vrste mesa, količine povrća i vlakana, ukupnog kalorijskog unosa i životnog stila.

I upravo tu počinje rasprava koja vjerovatno neće skoro završiti.