Hronični bol može trajati mjesecima ili godinama i značajno narušiti kvalitet života. Posebno je težak neuropatski bol, koji nastaje nakon oštećenja živaca i može se manifestovati kao pečenje, probadanje, žarenje ili izrazita osjetljivost na dodir.

Novo istraživanje naučnika sa Washington University School of Medicine u St. Louisu otkrilo je zanimljiv mehanizam duboko u mozgu koji se ponaša poput svojevrsne „kočnice“ za hronični bol.

U eksperimentima na miševima istraživači su uspjeli uticati na aktivnost moždanog kruga koji nakon povrede živaca može postati pretjerano aktivan i održavati osjećaj bola.

Dio mozga koji može i ublažavati i pojačavati bol

Naučnici su pažnju usmjerili na područje mozga poznato kao locus coeruleus.

Ovaj mali skup nervnih ćelija učestvuje u regulaciji budnosti, stresa i bola.

U normalnim okolnostima može pomoći organizmu da priguši signale bola koji dolaze kroz kičmenu moždinu. Međutim, nakon oštećenja živaca istraživači su primijetili da se njegovo ponašanje može promijeniti.

Umjesto da samo smanjuje bol, isti moždani krug može postati pretjerano aktivan i učestvovati u održavanju hroničnog neuropatskog bola.

Kada su utišali ove ćelije, osjetljivost na bol se smanjila

Istraživanje je provedeno na miševima kod kojih je napravljen model neuropatskog bola.

Kada su istraživači privremeno smanjili aktivnost ćelija locus coeruleusa, životinje s oštećenjem živaca postale su manje osjetljive na dodir i temperaturu.

To je naučnicima dodatno potvrdilo da ovo područje mozga ima važnu ulogu u održavanju bola nakon povrede živca.

Pronašli receptore koji djeluju poput „kočnice“

Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosio se na mu-opioidne receptore koji se nalaze na ćelijama ovog dijela mozga.

To su isti tipovi receptora na koje mogu djelovati prirodni opioidi koje proizvodi tijelo, ali i lijekovi poput morfija.

Istraživači su uklonili ove receptore samo iz određenih ćelija locus coeruleusa.

Rezultat je bio još izraženiji bol – miševi su postali osjetljiviji na dodir i temperaturu.

Kada su naučnici ponovo vratili receptore u iste nervne ćelije, pojačana osjetljivost je nestala.

Upravo zbog toga istraživači ove receptore opisuju kao svojevrsnu biološku kočnicu koja ograničava aktivnost kruga povezanog s hroničnim bolom.

Zašto bi ovo moglo biti važno za buduće lijekove?

Opioidni lijekovi mogu vrlo snažno ublažiti bol, ali oni djeluju na receptore širom mozga i tijela.

Zbog toga njihova upotreba može biti povezana s brojnim problemima, uključujući nuspojave, razvoj tolerancije i rizik od zavisnosti.

Naučnici sada istražuju mogućnost da se u budućnosti ciljano djeluje upravo na mu-opioidne receptore u locus coeruleusu.

Ideja je da bi preciznije djelovanje samo na određeni moždani krug jednog dana moglo omogućiti snažno ublažavanje neuropatskog bola uz manje problema koje nose lijekovi koji djeluju na čitav nervni sistem.

Hronični neuropatski bol može imati različite uzroke

Neuropatski bol nastaje zbog oštećenja ili poremećaja rada nervnog sistema.

Može se javiti, između ostalog, kod:

• dijabetesa,
• određenih virusnih infekcija,
• oštećenja ili pritiska na živac,
• nekih povreda i operacija.

Pacijenti ga često opisuju kao pečenje, električne udare, probadanje ili bol koji nastaje čak i pri veoma blagom dodiru.

Upravo zato pronalaženje novih načina liječenja predstavlja važan cilj istraživača.

Ovo još nije terapija za ljude

Ipak, najvažnije ograničenje ovog istraživanja jeste da su eksperimenti provedeni na miševima.

Naučnici još nisu pokazali da se isti pristup može sigurno i efikasno koristiti kod ljudi.

Pred njima su dodatna istraživanja koja trebaju utvrditi kako precizno uticati na ovaj moždani sistem bez neželjenog djelovanja na druge funkcije organizma.

Studija je objavljena u časopisu Current Biology, a autori vjeruju da bi bolje razumijevanje ovog „prekidača“ moglo pomoći razvoju potpuno novih pristupa liječenju hroničnog neuropatskog bola.

Otkriće daje novi trag u razumijevanju hroničnog bola

Nova studija ne znači da je pronađen lijek koji može jednostavno „ugasiti“ hronični bol.

Ali pokazuje da u mozgu postoji vrlo specifičan mehanizam koji može značajno uticati na način na koji se bol održava nakon oštećenja živaca.

Ako se buduća istraživanja uspješno prenesu sa životinjskih modela na ljude, ova „kočnica“ mogla bi postati zanimljiva meta za razvoj preciznijih i potencijalno sigurnijih terapija protiv hroničnog bola.