Krompir je jedna od najčešćih namirnica u našim kućama.

Često kupimo veću količinu, ostavimo ga u ostavi ili podrumu i koristimo sedmicama.

Ali ponekad se na njemu pojavi nešto što mnogi jednostavno odrežu nožem i nastave pripremati ručak:

zelene površine i klice.

Problem je što takav krompir može sadržavati povećanu količinu prirodnih toksina – glikoalkaloida, među kojima su najpoznatiji solanin i α-hakonin. Njemački Federalni institut za procjenu rizika upozorava da su posebno problematični zeleni, jako proklijali i oštećeni krompiri.

Zelena boja sama po sebi nije otrov

Ovo je važna razlika.

Zelena boja nastaje zbog hlorofila i nije sama po sebi otrovna.

Ali ona pokazuje da je krompir bio izložen svjetlosti, a takvi uslovi mogu istovremeno dovesti do povećanja glikoalkaloida.

Zato zeleni dijelovi služe kao svojevrsno upozorenje.

Posebno visoke koncentracije mogu se nalaziti u:

klicama, „očima“, zelenim dijelovima i kori krompira.

Šta se može dogoditi ako ih unesemo previše?

Kod većeg unosa glikoalkaloida mogu se javiti:

• mučnina
• bolovi u stomaku
• povraćanje
• proljev
• osjećaj pečenja u ustima.

Kod vrlo velikih količina moguće su i ozbiljnije reakcije, iako su teška trovanja krompirom rijetka.

Posebno upozorenje je gorak okus.

Ako pripremljeni krompir ima neuobičajeno gorak okus ili izaziva peckanje u ustima, preporuka je da ga ne nastavite jesti.

Je li dovoljno samo odrezati zeleni dio?

Ako krompir ima tek malu zelenu površinu ili nekoliko „očiju“, preporuka je da se takvi dijelovi velikodušno odstrane, a krompir oguli.

Ali druga je priča ako je krompir:

većim dijelom zelen, star, smežuran ili jako proklijao.

Takve gomolje BfR preporučuje uopće ne koristiti za hranu.

Dakle, nije poenta baciti svaki krompir koji ima jednu malu klicu.

Ali nije ni dobra ideja uzeti potpuno zelen i proklijao krompir, odstraniti nekoliko mjesta nožem i pretpostaviti da je problem riješen.

Kuhanje ga ne mora potpuno „spasiti“

Još jedna česta pretpostavka je:

„Ma skuhat će se, toplota sve uništi.“

Kod glikoalkaloida to nije baš tako jednostavno.

Dio može preći u vodu tokom kuhanja, zbog čega se voda u kojoj se krompir kuhao ne preporučuje ponovno koristiti.

Zato je mnogo sigurnije problem riješiti prije kuhanja pravilnim izborom i pripremom krompira.

Kako krompir pravilno čuvati?

Najjednostavnije pravilo je:

hladno, tamno i suho mjesto.

Svjetlost podstiče zelenjenje, dok toplina može ubrzati klijanje.

Zato krompir nije najbolje mjesecima držati na svijetlom kuhinjskom pultu ili blizu izvora toplote.

BfR upravo preporučuje čuvanje krompira na hladnom, tamnom i suhom mjestu.

Poseban oprez kod djece

Djeca imaju manju tjelesnu masu, pa ista količina potencijalno štetne supstance predstavlja veći unos po kilogramu tijela.

Zbog toga BfR posebno savjetuje da mala djeca jedu oguljen krompir, a ne koru.

Najjednostavnije pravilo za zapamtiti

Ako je krompir:

svjež, čvrst i normalne boje – nema razloga za brigu.

Ako ima tek poneku malu klicu ili zelenu tačku – uklonite je velikodušno.

Ali ako je:

jako zelen, jako proklijao, smežuran ili izrazito gorak – bolje ga bacite.

Nekoliko krompira manje mnogo je manji problem od nepotrebnog rizika.