Nosiva tehnologija, poput pametnih satova i prstenova, postala je nezaobilazan dio modernog života, a njena industrija danas vrijedi milijarde dolara. Ovi uređaji pružaju korisnicima mogućnost praćenja zdravstvenih parametara kao što su otkucaji srca, obrasci spavanja, tjelesna temperatura i menstrualni ciklus. Međutim, uprkos sve većoj popularnosti, ljekari i stručnjaci za tehnologiju izražavaju oprez u vezi s korištenjem ovih podataka u medicinske svrhe.
Prednosti nosive tehnologije
Nosiva tehnologija nudi niz prednosti. Na primjer, britanski ministar zdravstva Wes Streeting predložio je upotrebu ovih uređaja za praćenje pacijenata nakon liječenja od raka. Pametni prstenovi poput “Oura” pružaju pacijentima mogućnost da dijele podatke sa svojim ljekarima, što potencijalno olakšava procjenu zdravstvenog stanja.
Novinarka BBC-a Zoe Kleinman podijelila je vlastito iskustvo s pametnim prstenom “Ultrahuman”. Uređaj ju je upozorio na blago povišenu temperaturu i nemiran san prije nego što je razvila simptome žlučanih tegoba. Iako joj tada nije trebala medicinska pomoć, ovo iskustvo postavlja pitanje mogu li podaci s nosivih uređaja zaista pomoći ljekarima u dijagnostici i tretmanu bolesti.
Kritike i izazovi
Ljekari, poput doktorice Helen Salisbury, upozoravaju na potencijalne nedostatke. Ona ističe da se nosiva tehnologija može koristiti za poticanje zdravih navika, ali također upozorava na stvaranje “društva hipohondara”. Abnormalni podaci, poput povećanog broja otkucaja srca, ne moraju uvijek ukazivati na potrebu za medicinskim tretmanom.
„Zabrinuta sam da ćemo ljude poticati da stalno prate svoje tijelo i posjećuju ljekara čak i kada nema razloga za to,“ kaže Salisbury. Također naglašava da nosiva tehnologija ne može zamijeniti medicinske preglede za ozbiljne bolesti poput raka.
Tehnička ograničenja nosive tehnologije
Stručnjak za nosivu tehnologiju Yang Wei ukazuje na tehnička ograničenja. Na primjer, podaci prikupljeni tokom kretanja mogu biti nepouzdani, a dugotrajno mjerenje, poput EKG-a, nije moguće zbog ograničenja baterije. Osim toga, ne postoji međunarodni standard za nosivu tehnologiju, što dodatno otežava njenu primjenu u medicini.
Jedan od primjera pogrešnog alarma dolazi od supruge Bena Wooda, koja je primila upozorenje s njegovog pametnog sata da je doživio saobraćajnu nesreću. U stvarnosti, on je bio na trkaćoj stazi, siguran, ali manje vješt u vožnji.
Zaključak
Nosiva tehnologija ima potencijal da unaprijedi praćenje zdravlja, ali ne može zamijeniti stručnu medicinsku procjenu. Dok ljekari prepoznaju njene koristi, također upozoravaju na rizike prekomjernog oslanjanja na ove uređaje. Ključno je koristiti nosivu tehnologiju kao dodatni alat za održavanje zdravih navika, uz povjerenje u medicinske stručnjake i vlastitu procjenu zdravlja.
