Sažetak problema

Dok cijene hrane rastu, BiH preplavljuju pošiljke mesa koje razvijena tržišta EU često ne žele. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, za 11 mjeseci uvezeno je 70,5 miliona kg mesa i jestivih klaoničkih proizvoda – gotovo 562 mil. KM vrijednosti. U odnosu na 2020., radi se o porastu od skoro 14 mil. kg, dok je vrijednost uvoza skočila za blizu 300 mil. KM. Istovremeno, domaći farmeri jedva opstaju, upozoravajući da prekomjeran uvoz ruši cijene i dovodi u pitanje kvalitet onoga što završava na tanjiru.

Napomena: U tekstu prenosimo navode proizvođača i javnih dužnosnika; nadležni organi su ti koji provjeravaju usklađenost sa propisima i zdravstvenu ispravnost.

Šta kažu proizvođači i sektor peradarstva

Domaći proizvođači godinama upozoravaju na duboko zamrznuto meso nepoznate starosti koje stiže u velikim količinama, a potom se na tržištu “osvježava” i prodaje kao svježe. Ističu da se za “uljepšavanje” mogu koristiti aditivi i fosfati, što po njima otvara zdravstvena pitanja i obmanu potrošača. Slična upozorenja stižu i iz peradarskog sektora: smrznuta piletina s nejasnim tragom porijekla i starosti, koja se nakon odmrzavanja plasira u maloprodaji i ugostiteljstvu.

Zašto je uvoz atraktivan, a domaća proizvodnja u problemu

• Cijena i skala: Veliki izvoznici imaju niže troškove i agresivnije cijene, posebno za starije, dugo zamrznute lotove.
• Slabija kontrola porijekla u praksi: Iako propisi postoje, proizvođači tvrde da je tragljivost (traceability) i dalje “slaba karika” – naročito nakon odmrzavanja.
• Nedostatak zaštitnih mjera: Poljoprivrednici traže takse, carine ili kvote radi zaštite domaćeg mesa – bez šire reakcije vlasti.

Rizici za potrošače (prema navodima iz sektora)

• Odmrzavanje i ponovno zamrzavanje može narušiti mikrobiološku ispravnost.
• Aditivi/fosfati za “osvježavanje” mogu vizualno popraviti meso, ali ne rješavaju problem starosti ili senzornog kvaliteta (miris “hladnjače”).
• Zamjena deklaracije (npr. prodaja odmrznutog kao svježeg) je kršenje propisa – ali se, prema navodima proizvođača, i dalje dešava.

Kako se štititi kao potrošač: praktičan vodič

1) Provjeravajte deklaraciju

• Obavezno mora pisati: porijeklo, vrsta mesa, datum klanja/obrade, da li je bilo zamrznuto.
• Ako je deklaracija nejasna, pitajte prodavača. Sumnjive odgovore – preskočite.

2) Oslonite se na oči i nos

• Miris “hladnjače” (ustajalo, metalno) je crvena zastavica.
• Boja treba biti prirodna; previše “idealno” crveno kod mljevenog mesa može značiti “šminku” aditivima.

3) Pažljivo s mljevenim mesom

• Tražite svježe mljevenje pred vama i komad od kojeg se melje.
• Izbjegavajte “anonimno” mljeveno porijekla koje ne možete potvrditi.

4) Pitajte za tragljivost

• Ozbiljni trgovci znaju pokazati lot, dobavljača, datum ulaska u promet.
• Ako nema podataka – birajte drugu opciju.

5) U ugostiteljstvu

• Mljeveni proizvodi (pljeskavice, ćevapi, pohovano) su rizičniji za “maskiranje” kvaliteta.
• Birajte provjerene lokale i ne ustručavajte se pitati porijeklo mesa.

6) Hladni lanac i kućno rukovanje

• Meso kupujte na kraju kupovine, u termos-kesi.
• Kod kuće odmah u frižider/zamrzivač; poštujte rokove i temperature.
• Ne zamrzavajte ponovo odmrznuto meso.

Šta institucije mogu uraditi (preporuke)

• Pojačati inspekcijski nadzor: tragljivost, deklaracije, razdvajanje svježeg i odmrznutog, kontrola ugostiteljstva.
• Javne objave nalaza: transparentno i brzo komunicirati nepravilnosti.
• Targetirane mjere zaštite: takse/kvote za robu upitnog kvaliteta; poticaji domaćim farmama.
• Edukacija tržišta: vodiči za potrošače i obuke za trgovce/ugostitelje.

Šta potrošači realno mogu očekivati

Dok domaća proizvodnja traži fer uslove i snažniji nadzor nad uvozom, izbor je moć: birajte meso s jasnim porijeklom, tražite transparentnost i nagradite odgovorne trgovce. Time direktno podržavate kvalitetniji lanac snabdijevanja i domaće farme.

Brojke uvoza rastu, pritisak na domaće proizvođače jača, a navodi o “osvježavanju” starog mesa bude opravdanu zabrinutost. Rješenje nije u panici, nego u informiranom izboru i dosljednom nadzoru. U međuvremenu, potrošači imaju snažno oružje: čitati deklaracije, postavljati pitanja i birati provjereno.