U subotu je u Zemunu došlo do stravične porodične tragedije koja je potresla cijelu javnost. U porodičnoj kući, 54-godišnja Z.P. usmrtila je svog oca V.V. (84) nožem dok ju je pokušavao spriječiti da se samopovrijedi. Iako je odmah pozvana Hitna pomoć, stariji muškarac je podlegao povredama na putu ka bolnici.
Krenulo samopovređivanjem, završilo smrću
Prema informacijama do kojih su došli mediji, Z.P. je u trenutku psihičke krize uzela kuhinjski nož i počela nanositi sebi povrede. U očajničkom pokušaju da joj pomogne, njen otac je intervenisao, što je dovelo do fizičkog sukoba. U tom trenutku, prema navodima iz istrage, kćerka je ocu nanijela smrtonosne ubode u predjelu vrata i stomaka.
Kako tvrde izvori bliski istrazi, V.V. je i dalje bio živ u trenutku kada su stigle hitne službe, ali je preminuo tokom transporta do zdravstvene ustanove.
Osumnjičena smještena na psihijatriju
Nakon hapšenja, Z.P. nije sprovedena u pritvor već je zbog svog mentalnog stanja smještena na Kliniku za psihijatrijske bolesti “Dr. Laza Lazarević”. Prema neslužbenim informacijama, ona je zadobila posjekotine po rukama i trenutno je pod nadzorom stručnog tima. Ljekari će vještačiti njeno psihičko stanje kako bi se utvrdilo da li je bila uračunljiva u trenutku zločina.
Više javno tužilaštvo u Beogradu vodi istragu, a po nalogu tužioca naložena je i obdukcija tijela stradalog V.V. kako bi se utvrdio tačan uzrok smrti.
Komšije u šoku: „Mirna porodica, nikad problema“
Stanovnici naselja u kojem se dogodila tragedija ne mogu da vjeruju šta se desilo. Kažu da je porodica godinama živjela mirno, bez većih incidenata.
– Uvijek su djelovali povučeno, ali nikada nije bilo galame, svađe, ni sličnih problema. Strašno je da se ovako nešto dogodilo, posebno unutar porodice – ispričala je jedna komšinica.
Otvorena pitanja i odgovornost institucija
Ovaj tragičan slučaj ponovo je otvorio pitanje mentalnog zdravlja i odgovornosti sistema kada su u pitanju osobe koje se suočavaju s teškim psihičkim stanjima. Mnogi se pitaju da li je Z.P. imala prethodnu dijagnozu, da li je tražila pomoć i da li je bilo znakova upozorenja koji su mogli spriječiti ovakav ishod.
Psihijatri upozoravaju da psihičke bolesti često ostanu neprepoznate ili zanemarene, dok porodice nerijetko nemaju znanje ni resurse da adekvatno pomognu članovima koji pate.
Zločin u Zemunu nije samo porodična tragedija – on je i društveno ogledalo koje nas upozorava na krhkost mentalnog zdravlja i potrebu za boljom podrškom i prevencijom. Dok se čeka nalaz obdukcije i psihijatrijsko vještačenje, jedno je sigurno – porodica V.V. zauvijek je razorena, a jedno mirno naselje u šoku zbog monstruoznog čina koji se desio iza zatvorenih vrata.
