Japanski tim iz Kyoto University i start-upa Toregem Biopharma započeo je kliničko ispitivanje na ljudima lijeka koji bi mogao poticati rast novih, prirodnih zuba. Riječ je o pionirskom pristupu koji cilja USAG-1 (SOSTDC1) — protein koji u normalnim okolnostima koči razvoj zubnih pupoljaka. Blokiranjem USAG-1 signalni putevi (BMP/Wnt) ponovno se “otključavaju”, pa se zubni pupoljci mogu razvijati do formiranog zuba.

Prva, faza I, osmišljena je da procijeni sigurnost i doziranje. Plan je započeti s odraslima, a naredne faze usmjeriti ka osobama — naročito djeci — sa kongenitalnom agenecijom zuba (rođeni bez jednog ili više zuba), jer upravo njima terapija može najbrže i najjasnije demonstrirati korist.

Kako lijek radi: meta je “ručna kočnica” rasta zuba

USAG-1 je svojevrsna “ručna kočnica” razvoja zuba. Japanski istraživači pokazali su da neutralizirajuće antitijelo protiv USAG-1 može ponovno pokrenuti razvoj zuba kod životinjskih modela s nedostatkom zuba. To nije “čarobni napitak”, nego precizna molekularna terapija koja mijenja mikrookruženje zubnog pupoljka tako da se on nastavi normalno razvijati.

Dokazi iz životinjskih studija

Još 2021. godine tim s Kyota i Univerziteta Fukui izvijestio je da blokada USAG-1 potiče rast zuba u miševima, uključujući modele s urođenim nedostatkom zuba. Kasniji radovi proširili su nalaze na životinje s ljudima sličnijim dentalnim uzorkom, što je dodatno osnažilo osnovu za prelazak na klinička ispitivanja.

Ko učestvuje u prvoj fazi i kako će se mjeriti uspjeh

Ispitivanje koje je odobrila japanska regulatorna agencija (PMDA) startalo je u Kyoto University Hospital u oktobru 2024. i vodi se kao istraživačko-pokrenuta (investigator-initiated) studija. Primarni ciljevi su sigurnost i farmakokinetika, dok će sekundarni ishodi uključivati znakove dentalne regeneracije kroz slikovne metode i kliničke nalaze tokom dužeg praćenja. Nakon početne adultne kohorte planirane su ciljane populacije s kongenitalnom agenecijom (hipodontija/oligodontija).

Šta bi to značilo za stomatologiju

Ako se mehanizam potvrdi u većim i duljim studijama, jednokratna ili povremena terapija koja vraća prirodan zub mogla bi za mnoge pacijente zamijeniti implantate, mostove i proteze. Potencijalne koristi su goleme: stabilnija funkcija žvakanja, očuvanje kosti vilice, manje invazivnih zahvata i smanjeni troškovi dugotrajnog održavanja protetskih rješenja. Prve projekcije dostupnosti — uz pretpostavku uspješnih faza II/III — kreću se oko 2030. godine, što je ambiciozno, ali u ovom trenutku indikativno, ne i garantirano.

Oprezna nada: otvorena pitanja

Iako je naučna podloga čvrsta, ostaju ključne dileme:

• Trajnost efekta: da li će novonastali zubi dugoročno opstati i biti funkcionalni kao prirodni?
• Za koga najbolje radi: hoće li terapija imati najviše koristi kod urođenih nedostataka, a tek potom kod onih koji su zube izgubili karijesom ili parodontitisom?
• Doziranje i sigurnost: kakav je optimalan protokol i postoje li rijetke, kasne nuspojave?
• Skaliranje i cijena: može li se proizvodnja antitijela i logistika primjene organizovati tako da terapija bude široko dostupna?

Regulatori će tražiti robustne, kontrolirane podatke prije bilo kakvog odobrenja za rutinsku upotrebu.

Gdje smo danas — a šta možete uraditi kao pacijent

Danas je ovo još uvijek kliničko ispitivanje, ne standardna terapija. Ako imate hipodontiju/oligodontiju u porodici ili razmišljate o budućim opcijama, najbolje je da ostanete u kontaktu sa svojim stomatologom/ortodontom i pratite objave istraživačkih timova i regulatora. Ne mijenjajte postojeći plan liječenja (npr. implantate) bez savjeta stručnjaka; do odobrenja i smjernica proći će još nekoliko godina.

Blokada USAG-1 predstavlja možda najuzbudljiviji iskorak u regenerativnoj stomatologiji u zadnjih desetak godina. Japan je već zakoračio u ljudska ispitivanja, a prvi rezultati životinjskih studija su ohrabrujući. Ipak, nalazimo se na početku puta: tek će faze II/III pokazati sigurnost, ponovljivost i dugoročnu učinkovitost. Ako se te prepreke pređu, regeneracija prirodnih zuba mogla bi doista promijeniti način na koji mislimo o gubitku zuba — od protetike natrag ka biologiji