Zašto baš ove dvije namirnice?
Stogodišnja onkologinja dr. Mariko S. na nedavnoj konferenciji izdvojila je prerađeno meso i rafinirani bijeli šećer kao dvije stvari koje “nikada ne stavlja na tanjur”. Njezina poruka je jednostavna: ako želite dugoročno ulagati u zdravlje, počnite od onoga što svakodnevno stavljate u tanjur — i smanjite ono što dokazano povećava rizik. Ideja nije u “čarobnoj dijeti”, nego u dosljednim, pametnim izborima iz dana u dan.
#1 Prerađeno meso: mali zalogaji, mjerljiv rizik
Kobasice, salame, hrenovke, šunke i slični proizvodi spadaju u prerađeno meso. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala je prerađeno meso u Grupu 1 – kancerogeno za čovjeka, zajedno s pušenjem i azbestom. To ne znači da su svi jednako opasni po razmjeru rizika, nego da je snaga dokaza dovoljno jaka da potvrdi uzročnost. World Health Organization
IARC navodi i kvantitativan podatak: svakih 50 g prerađenog mesa dnevno (npr. mali sendvič sa šunkom ili jedna hrenovka) povećava rizik od kolorektalnog karcinoma za oko 18%. Kod pojedinca je apsolutni porast rizika i dalje relativno mali, ali što je unos veći i češći, rizik raste. IARC
Zato vodeće organizacije za prevenciju raka, poput WCRF/AICR, preporučuju: jedite malo ili nimalo prerađenog mesa, a crveno meso držite u umjerenim količinama (do ~350–500 g sedmično, kuhane mase). World Cancer Research Fund+1
Zašto je problematično? Dimljenje, soljenje, nitriti/nitrati i konzervansi stvaraju spojeve (npr. N-nitrozo jedinjenja) koji mogu oštetiti DNA i podsticati karcinogenezu. Nije svaki zalogaj “opasnost”, ali navika svakodnevnog konzumiranja nosi mjerljivo veći rizik tokom godina. World Cancer Research Fund
#2 Rafinirani bijeli šećer: visoka učestalost, metabolički put do problema
Dr. Mariko kaže: “Slatko nije neprijatelj — problem su količina i učestalost.” Rafinirani šećer i napici s visokim glikemijskim opterećenjem vode do brzih skokova glukoze i inzulina, a dugoročno su povezani s inzulinskom rezistencijom, povišenim IGF-1 i upalnim procesima. Mehanistički i epidemiološki radovi ukazuju da višak šećera može potpomoći razvoj i progresiju tumora, i to ne samo preko debljine. PMC+1
Važna nijansa: novija velika prospektivna analiza sugerira da su i preniske i previsoke koncentracije IGF-1 povezane s većom smrtnošću od raka (U-kriva). Poruka nije “šećer direktno uzrokuje svaki rak”, nego da metabolička neregulacija (hormon/IGF-1/inflamacija) stvara povoljnije okruženje za rast tumorskih stanica. Zato je umjerenost i kvalitet ugljikohidrata (cjelovite žitarice, voće) praktičan put. OUP Academic
Kako jesti „pametnije” (bez fanatizma)
Što zamijeniti čime:
- Prerađeno meso → riba, mahunarke, jaja, svježe bijelo/crveno meso (u umjerenim porcijama, bez dodanih nitrita).
- Bijeli šećer → voće, bobičasto voće, po potrebi malo meda ili datulja — i sve to umjereno u okviru obroka, ne između.
Dnevne navike koje pomažu:
- Planirajte 1–2 obroka s mahunarkama sedmično (variva, salate).
- Birajte cjelovite žitarice umjesto rafiniranih.
- Učinite vodu i nezaslađene napitke standardom; slatka pića ostavite za povremeno.
- Obratite pažnju na deklaracije: riječi poput “sušeno”, “dimljeno”, “nitriti/nitrati” signaliziraju prerađeno.
- Ako jedete crveno meso, držite se preporučenih količina i raznovrsnosti proteina. World Cancer Research Fund+1
Šta kažu vodiči za prevenciju?
Sažetak najšire prihvaćenih smjernica glasi:
- “Jedite malo, ako uopće, prerađenog mesa”; ograničite crveno meso.
- Fokusirajte se na biljnu raznolikost, kontrolu tjelesne mase, redovno kretanje i ograničenje alkohola.
- Obraćajte pažnju na ukupni obrazac prehrane, a ne na savršeni obrok. World Cancer Research Fund+1
Donja crta: odluke s tanjira, iz dana u dan
Poruka dr. Mariko je prizemna: zdravlje se gradi svakim obrokom. Prerađeno meso i rafinirani šećer nisu “zabranjene riječi”, ali su — po onome što najbolje dostupni dokazi kažu — namirnice koje vrijedi svesti na minimum. Kad prioritet date cjelovitim, manje prerađenim izborima, ulažete u niži dugoročni rizik i bolji dnevni osjećaj. Ako imate specifična stanja (npr. dijabetes, anemija, bolesti probavnog trakta), promjene uvodite uz savjet ljekara ili nutricioniste.
Napomena: IARC-ova “Grupa 1” govori o snazi dokaza (uzročnost), a ne o istoj jačini rizika kao kod pušenja; najviše se računa količina i učestalost unosa. World Health Organization
 
								




