Dok Hrvatska obilježava 30. godišnjicu vojne operacije Oluja, atmosfera u Kninu i izjave ratnih veterana izazivaju uznemirenost i podsjećaju na duboke rane progonjenih Srba. Šta se desilo, kako se slavi, a kako se osjeća druga strana?

Obilježavanje Oluje u Kninu: Slavlja, rafali i kontroverze

U Kninu se 5. augusta 2025. godine obilježila 30. godišnjica vojne operacije Oluja – događaja koji se u Hrvatskoj slavi kao “Dan pobjede”, dok ga Srbi pamte kao dan masovnog progona i stradanja. Preko 250.000 Srba protjerano je sa svojih ognjišta za samo 84 sata. Uprkos međunarodnim osudama i bolnim svjedočanstvima preživjelih, u Kninu je vladala atmosfera slavlja, uz vojne parade, muziku i – kako mnogi tvrde – otvorenu glorifikaciju ustaške simbolike.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je govor penzionisanog pukovnika Marka Skeje, bivšeg komandanta 9. bojne HOS-a. Na Trgu Ante Starčevića, gdje je položio cvijeće i zapalio svijeće, uslijedio je poklič “Za dom”, na koji su saborci odgovarali “Spremni” – pozdrav koji se otvoreno vezuje za NDH i fašističku prošlost.

Jezik i simbolika NDH: “Ne treba nas biti sram”

Skejo nije krio simpatije prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), istakavši da se taj period hrvatske historije ne treba negirati niti skrivati. “Ona ima svoje temelje i uporište”, rekao je, dodajući kako će i buduće generacije nastaviti koristiti pozdrav “Za dom spremni”. Ovakve izjave izazvale su burne reakcije, posebno u srpskim i međunarodnim krugovima, gdje se podsjećanje na NDH smatra slavljenjem genocida i etničkog čišćenja.

Ekipa jednog srpskog portala koja je izvještavala iz Knina susrela se s nizom neprijatnosti. Grad je bio pun ljudi odjevenih u ratne uniforme, neki sa ustaškim obilježjima. U kafićima je svirala isključivo muzika Marka Perkovića Thompsona, poznatog po pjesmama koje veličaju rat i vrijeđaju srpsku manjinu.

Posebno uznemirujuće bilo je slavljenje među djecom i porodicama koje su oduševljeno pozdravljale simulirane vojne vježbe, helikopterske desante i rafale. Fotografije ratnih veterana uz natpis Knin na ćirilici – koji je bio svojevrsni ratni trofej – dodatno su produbile osjećaj nelagode.

Političke poruke: Militarizacija i oštre poruke prema Srbiji

Premijer Hrvatske Andrej Plenković u svom govoru naglasio je jačanje vojne spremnosti i poručio da Hrvatska nema budućnost bez sigurnosti. Istovremeno, poslao je poruku Beogradu da mora riješiti pitanje nestalih osoba ako želi evropsku budućnost. Njegov govor je naišao na mlake reakcije prisutnih, a još hladnije dočekan je predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

Uočljivo je bilo i odsustvo predsjednika Zorana Milanovića, što je dodatno pojačalo spekulacije o neslozi na vrhu hrvatske politike.

Govor Borislava Lapende: “Slomili smo kičmu okupatoru”

Borislav Lapenda, predsjednik Udruženja veterana 4. gardijske brigade, izazvao je dodatnu buru izjavom da su u akciji Oluja “slomili kičmu srbočetničkom okupatoru”. Poručio je da se Hrvatska ne stidi prošlosti i da je spremna da se brani “ako zatreba”. Ovaj govor je ispraćen gromoglasnim aplauzom, dodatno naglašavajući militaristički ton obilježavanja.

Oluja – različite istine i neriješene rane

Dok jedan narod slavi, drugi tuguje. Operacija Oluja ostaje jedno od najkontroverznijih poglavlja u novijoj evropskoj historiji. Za mnoge Hrvate, to je simbol oslobođenja, dok Srbi Oluju doživljavaju kao najveći egzodus poslije Drugog svjetskog rata, obilježen zločinima nad civilima i sistematskim razaranjima.

Zvanični Zagreb i dalje izbjegava odgovornost za ratne zločine počinjene tokom i nakon akcije, dok srpske porodice još traže nestale i bore se za pravdu. Evropska unija više puta je pozvala na pomirenje i suočavanje s prošlošću, ali ovakvi govori i manifestacije u Kninu pokazuju da su rane još uvijek duboke.

Pitanje evropskih vrijednosti

Obilježavanje Oluje u Kninu 2025. godine otvorilo je niz pitanja o odnosu Hrvatske prema vlastitoj prošlosti, odnosu prema Srbima kao nacionalnoj manjini i stvarnim evropskim vrijednostima. Dok je politička elita pokušavala ublažiti ton govora, poruke s ulica, pozornica i trga jasno su pokazale da se neka razmišljanja nisu promijenila.

U vremenu kada region teži pomirenju i integraciji, ovakva obilježavanja više doprinose razdoru nego izgradnji zajedničke budućnosti.